Kvantna fizika dokazuje da nikad ne umiremo
Jeste li ikada razmišljali o mogućnosti vječnog života? Kvantna fizika dokazuje da niko od nas zaista ne umire, i da možda nakon fizičke smrti putujemo kroz Multiverzum čije dimenzije u nekim kulturama poznajemo kao svijet bogova. Kvantni fizičari čak to mogu i dokazati.
Pitanje vječnog života i besmrtnosti nalazi se u mnogim kulturama na Zemlji.
U modernom dobu, vjera u život nakon smrti gotovo je nestala. Princip sadržan u glavnim svjetskim religijama da nakon smrti idemo u raj, ili ako niste baš te sreće u pakao – gotovo je nestao iz misli ljudi u zapadnim kulturama.
Pakao i raj
S druge strane, u istočnim kulturama, ideja da duša putuje nakon smrti, to jest odlazi u dimenzije gdje obično borave “bogovi” i da se duše vraćaju na Zemlju u novom krugu i novom životu, sasvim je normalna.
Ljudi širom svijeta koji su bili na pragu smrti ili su već bili prešli na “drugu stranu”, tvrde da su imali susrete sa entitetima koji su izgledali kao anđeli i da su ih poslali natrag na Zemlju.
Takvi ljudi često doživljavaju spontana ozdravljenja ili ozbiljne promjene u svojim životima.
Do sada su sve ove stvari bile čiste ideologije, fantazije, neprovjerive tvrdnje ili vjerske ideje, ali sada kvantna fizika možda pruža dokaze da zaista jesmo besmrtni.
Kvantna fizika
U dokazima kvantne fizike, naučnici su možda pronašli ključ vječnog života u svijetu najmanjih čestica. Kvantna mehanika je otkrila da je svjetlost osnovna građevna jedinica tvari, a čestice svjetlosti su puno manje od atoma.
Kvanti se mogu ponovno podijeliti na mnogo manjih čestica i u nekom trenutku ostaje samo čista informacija i energija kao stvarne građevne jedinice Svemira.
Energija može fluktuirati u apsolutno uravnoteženom stanju i fizički nestati, ali informacija je vječna. Čak i nakon vaše smrti, vaša informacija ostaje.
Kvantni fizičari iz Australije su to izrazili na sljedeći način: Ako šuma izgori u cijelosti i sve što se nalazi u njoj kao što su stabla, grmlje i životinje koje su živjele nestane u fizičkom svijetu, na kvantnom nivou šuma ipak ostaje kao informacija i mogli bi je u potpunosti rekonstruisati, ako bismo imali potrebno znanje.
Možda vas zanima: “Tajne poruke” u ljudskoj DNK: Šta skrivaju naši geni?
Kako bi ova rematerijalizacija bila ostvariva? Šuma bi nestala, na primjer, iz našeg svijeta, ali informacije o njoj bi i dalje bile prisutne negdje drugo – u drugoj dimenziji ili na drugom mjestu u Svemiru. Šuma bi se mogla ponovo rematerijalizovati uz pomoć informacija oslonjenih na kvantnu mehaniku.
Teorija biocentrizma
Postoji još jedna teorija koja bi mogla baciti potpuno novo svjetlo na ovu temu – teorija biocentrizma.
Teoriju biocentrizma razvio je američki naučnik Robert Lanza i u osnovi ove teorije je da nije Svemir taj koji stvara život, već je život taj koji stvara Svemir.
Robert Lanza
Ono što nazivamo našom sviješću, zapravo je bilo prisutno na početku svega. A sada nakon gotovo 14 milijardi godina, ta se svijest usmjerava kroz nas ljude.
U stvarnosti, mi ljudi nismo samo tijela i mozgovi, već svijest koja je preuzela naš materijalni oblik ili se povezala sa njim.
Prema teoriji biocentrizma, naša tijela i mozgovi su poput modema (prijemnika), a ono što mi doživljavamo ili vidimo očima kao posmatrači je čista svijest.
Naš mozak i tijela primaju signale izvana i prenose ih u životna iskustva ili materiju.
Ako ste već upoznati sa kvantnom teorijom, tada znate da kvanti mogu izgledati kao val ili čestica. Val je neformirani potencijal, a čestica postaje materija posmatranjem. Svijest je posmatrač.
Val ili čestica
Kada mozak i tijelo umru, uništava se samo modem, ali informacija ostaje i mogla bi se eventualno preusmjeriti ili reciklovati u drugog domaćina.
U Lanzinoj biocentričnoj stvarnosti život je informacija koji se nastavlja bez tijela i mozga kao modema. Dakle, svijest stvara Svemir kroz nas, a ne obratno.
Sada se možete zapitati, ko je stvorio sve ovo prije nego što su ljudi bili tu kao promatrači? Jesu li možda i dinosauri stvarali materiju sviješću i svojom prisutnošću na planeti?
A što je sa prvim bakterijama? Proširenja Lanzine teorije pretpostavljaju da je svijest sveprisutna, živi u vama, u meni, u biljkama, životinjama čak i u materijalnoj životnoj praznini ogromnog Svemira.
Takve ideje uzbudljivo podsjećaju na animizam mnogih prirodnih religija koje vjeruju da sve što postoji posjeduje dušu ili čak svijest.
Život poslije smrti
Lanzine teorije i neki kvantni modeli dokazali su da je svijest iznad materije, što neizbježno vodi prema tzv. životu poslije smrti, ili bolje rečeno, smrt nije moguća u takvoj stvarnosti.
Šta ako je život zapravo svijest i nije povezan sa materijom? Ako uklonimo tijelo i mozak, svijest isparava kao vrsta energije u ostatak Svemira ili se premješta u druge dimenzije i živi tamo.
Sredinom 20-tog vijeka, njemački fizičar Burkard Heim predložio je 12-dimenzionalni prostor stvarnosti koji uključuje supermaterijalne nivoe poput svijesti ili čak božanskih dimenzija.
U 17-tom vijeku, René Descartes je tvrdio da su um i tijelo dvije temeljno različite tvari: um je nematerijalan i misaon, dok je tijelo materijalno i prostorno prošireno.
Uprkos toj razlici, vjerovao je da interagiraju u epifiznoj žlijezdi mozga. Tokom prosvjetiteljstva, ovo gledište dovelo je do razdvajanja uma i tijela, ali tek danas naučnici pronalaze sve više dokaza da su ta dva entiteta blisko povezana, te da fizičke bolesti često imaju uzrok u umu.
Ako uzmemo u obzir da svijest može oblikovati materiju ili, drugim riječima, da se svijest može kondenzirati u materiju, onda nisu razdvojeni. Čestica je val, i obratno; tijelo je svijest, i obratno.
Jedina razlika je u tome što fizičko tijelo u trodimenzionalnom svijetu ima ograničeno trajanje postojanja zbog starenja.
Međutim, primjer besmrtne meduze pokazuje da ovaj proces nije uvjet života, već da sva živa bića koja stare jednostavno slijede program, a ko god to jednog dana bude mogao prepraviti, pronaći će ključ vječnog tjelesnog života na Zemlji.
Besmrtna meduza
Kvantna besmrtnost
Teorija biocentrizma nije jedina ideja koja ide u tom smjeru. Model kvantne besmrtnosti temelji se na centralnom konceptu Multiverzuma razvijenog iz Hugh Everettove teorije mnogih svjetova.
Možda vas zanima: Postoji li šesti skriveni okean 660 kilometara ispod površine Zemlje?
Kvantna besmrtnost postulira (pretpostavlja) da svaka odluka koju donosimo stvara paralelni svemir. Zamislite beskrajno stablo sa granama, pri čemu svaka grana predstavlja drugi put kojim je vaš život mogao krenuti.
Svaka vaša odluka, velika ili mala, dodaje stablu novu granu. Iako ovi Svemiri koegzistiraju i nikada se ne presijecaju, svi su rezultat naših izbora.
To je kao da ste u beskrajnom lavirintu sa ogledalima, a svako ogledalo prikazuje drugu verziju vas na temelju puteva koje ste odabrali tokom svog života.
Pisci naučne fantastike prepoznali su potencijal ove ideje u romanima i filmovima, koji prikazuju da se naizgled nevažne odluke mogu granati u paralelne svemire.
Šta Multiverzum može značiti za zagrobni život je još jedno pitanje?
Ključne studije, poput eksperimenta s dvostrukim prorezom, pokazale su da su sve opcije uvijek moguće dok nisu promatrane. Multiverzum dopušta ideju da bi svijest mogla živjeti u drugim svjetovima nakon smrti na Zemlji.
Možda čak postojite ovdje i u drugim dimenzijama, a da toga niste svjesni. Ako je tijelo mrtvo, a vaša pažnja bude odvučena iz ovog svijeta, možete postati svjesni druge egzistencije na drugom nivou i shvatiti da nikada zaista niste bili živi ili mrtvi – sve je samo iluzija u trodimenzionalnom svijetu.
U istočnjačkim religijama poput hinduizma, Multiverzum je poznat već dugo vremena. Vede opisuju različite nivoe materijalizma i duhovnih suptilnih svjetova na tim nivoima koji se mogu vidjeti kao drugi svemiri u Multiverzumu. Entitete koji žive na tim nivoima, oni prepoznaju kao bogove, demone ili anđeoska bića.
Čovjek posjeduje besmrtnu dušu koja može poprimiti različite oblike unutar Multiverzuma.
Foto naslovnice: Karin Henseler sa Pixabay
