BRUTALAN OSVRT IZ ZAGREBA ZA KOMŠIĆA : “U Bruxellesu smo popušili s izbornim zakonom za BiH

390 views 7:33 am 0 Comments 20 Juna, 2022

U Bruxellesu smo popušili s izbornim zakonom za BiH. Postojeći izborni zakon s Daytonskim sporazumom ime veze koliko i sa Sporazumom Cvetković-Maček iz 1939. godine. U Bleiburgu mijenjaju grbove i zastave na grobovima poginulih i ubijenih Hrvata nakon Drugog svjetskog rata. Zaostajemo za Srbima, pa čak i za Bošnjacima, čije ideje, zahtjevi i očekivanja imaju u EU veću težinu od onih koje plasiraju sa Zrinjevca. Zašto, pita se zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak u komentaru za Direktno.hr.

-Samo zbog poltronskog mentaliteta koji nam je stoljećima usađivan i koji nam je postao pravi uteg oko nogu. Jedini izuzetak je bio dr. Franjo Tuđman. On nije poltronski prigibao koljena ni pred kime. Još dugo će na žalost ostati jedini. Finoća, uglađenost, akademsko izražavanje, isprazno ponavljanje argumenata kojima nas se u diplomatskim salonima ušutkava kako bismo odustali od svojih zahtjeva, sve su to već odavno prokušane metode perfidne europske politike kad želi male i slabe držati na lancu, ali istodobno i s mirišljavom mrkvom, samo uvijek na dostojnoj udaljenosti. Tako je i ovaj puta s izbornom reformom u BiH. Bit će, ali nakon izbora!

I eto nama opet Komšića! A mi ćemo s Europom i dalje godinama pričati, uvjeravati ih i uvijek na kraju “popušiti”… Kad naš predsjednik RH Milanović pokuša drugačijom metodom iliti balkanskom robusnošću preskočiti diplomatske “plitke potoke”, svi se odmah dižu na noge. Kakav mu je to rječnik, sramoti nas pred “ceo svet”, svađa s Finskom i Švedskom, traži nemoguće itd. itd. Očito smo toliki poltroni u dušama da nismo u stanju ni podržati drugoga kad se izloži, a kamo li da bismo to sami napravili. Ah, ta dobra vječna poltronska Hrvatska! Mirno pušimo u srazu s “briljantnim” diplomatima iz BiH i Srbije, pa i Crne Gore (oko Prevlake). Ako se ne trgnemo bit ćemo još manji, tanji, pravi sirotinjski balkanski vilajet…

Oni koje smo u ratu porazili vraćaju se po “svoje”. Osnovali smo prvu srpsku školu u Hrvatskoj izvan Vukovara. Škola k’o škola. Tamo će “deca” učiti o “Oluji” kao ratnom zločinu nad srpskom nejači, o genocidu za vrijeme “traktorijade”, o srpskoj Dalmaciji, granici Virovitica, Karlobag, Karlovac… Ne znam, ali meni se to čini čak ne više ni poltronski već mazohistički. Ne podsjeća li vas to na sado-mazo nagle promjene jedne demokršćanske stranke o temi što je obitelj? Što je s omjerom 70 posto prema 30 posto iz referenduma “U ime obitelji?” Kad i gdje je taj referendum poništen? Mi koji smo glasali “za” na tom referendumu preko noći smo postali “rigidni desničari”. Lisice se puštaju u kokošinjac da “prosvijetle” kokoši.

Dok kokoši još ima. I sad se vidi da je Milanović u pravu kad je rekao: “Hrvatska se obranila sama, zahvaljujući tom malom broju pravih ljudi, zahvaljujući odlučnosti hrvatskog političkog vodstva tog vremena i prvog predsjednika Franje Tuđmana, hrvatskih generala nastalih u Domovinskom ratu…”. Još je naglasio da je to bila vojska koja nije dobivala međunarodnu financijsku, oružanu, medijsku i političku pomoć. Prije bi se reklo da je stalno morala slamati opstrukcije, prijezir i nepovjerenje te i takve međunarodne zajednice. Ali unatoč svemu tome, mi smo pobijedili. Zašto nam to ne ulijeva više samopouzdanja i ne bude putokaz za budućnost.

Susjedi tj. komšije naše su najveće blago. Dobrosusjedski odnosi temelj su naših uspjeha. Mi smo odmah bez razmišljanja spremni podržati susjede ako žele u EU, NATO…

Eto, pred par dana je “tiha” EU-diplomacija predložila da Ukrajina u roku “odmah” postane kandidatkinja za članstvo u EU. I to se brzinom svjetlosti počelo događati. S Pantovčaka su reagirali munjevito. Može, ali uz uvjet da i BiH uđe u taj “raj” skupa s Ukrajinom. Čudesan je taj svijet diplomacije, akreditacija, protestnih nota, tajnih diplomatskih kanala… Malo previše kompliciran za mene. Dodik se u Moskvi poltronski divi Putinu, a mudraci s Pantovčaka traže da zajedno sa Zelenskijim u EU uđu Dodik i Komšić.

Susjedi u načelu vole Hrvatsku. Skoro cijelu, ali Hrvate koji žive u Srbiji vole samo kao Bunjevce. Lakše je za izgovor. U BiH također vole Hrvate, ali ne žale što ih tamo više nema… Sjećaju ih se po dobru.

I ja volim seks i sjećam ga se po dobru!

U krizna vremena u BiH su izgradili za svoje komšije Hrvate više od 350 logora… Zato od nas uvijek mogu očekivati potporu i zahvalnost. Sad su to s Pantovčaka i dobili. S Crnom Gorom nikada nismo imali problema, osim 1991. godine kad su malo rušili Dubrovnik, pola godine okupirali i pljačkali okolicu grada… Prevlaka je po Badinterovoj komisiji pripala Hrvatskoj, ali Crna gora se s time baš i ne slaže. I oni žele malo modificirati “svoje” Hrvate pa su ih nedavno konvertirali u Bokelje. U Srbiji su Bunjevci, a u Crnoj Srbiji, pardon, Crnoj Gori su Bokelji… No, hrvatski poltroni će i Srbiju i BiH i Crnu Goru gurati prema EU i njihovim izdašnim fondovima kako bi se što bolje i brže razvijali.

A kad svi tako razvijeni i sretni sa zapadnog Balkana napokon uđu u tu EU, bit ćemo napokon opet zadovoljni što će se naša neprežaljena Juga, opet cjelovita i unitarna, ostvariti u Bruxellesu…

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.