-Vrhunac je, međutim, imenovanje prvog djeteta Srbije u delegaciju Vučićevih izaslanika kod Dodika. Izgleda kao da sam želi demantirati svoju priču od prije neki dan, o tome kako u cirkusima nema niti vukova niti Vučića, šaljući u Dodikov cirkus „dnevnog Vučića”, da bude uz Putinove „Noćne vukove”, kazao je Glenero.
Politički analitičar Davor Gjenero komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ početak proslave neustavnog Dana Republike Srpske, te upozorio na planove ruskih igrača u Bosni i Hercegovini i regionu.
-Sve je očitije kako Milorad Dodik hoda po rubu, a čini se da je i njemu, i njegovu gospodaru u Moskvi Vladimiru Putinu, ali i „gospodar Vučiću”, koji bi ga rado sveo na pukog vazala, ali ga zbog okolnosti mora trpjeti kao „partnera”, sve više stalo da izazovu napetosti, konflikt, pa i otvorene sukobe na Balkanu. Seljenje Dodikove kvazi vojne parade iz Banja Luke u „Istočno Sarajevo” jasan je signal da je ovome cilj da napetosti primakne glavnom gradu BiH, kazao je Gjenero te prokomentirao dodjelu ordena ruskom predsjedniku.
-Odlikovanje Vladimiru Putinu jasno govori gdje se Dodik svrstava, a činjenica da Vučićev povjerenik za duhovnost, Prvoslav Perić prihvaća jednaki orden, kakav je dodijeljen diktatoru koji je pokrenuo agresiju na Ukrajinu i koji tim ratom nastoji ujedno srušiti i europski mirovni poredak uspostavljen nakon II svjetskog rata, govori o tome kako organizacija koju ovaj predvodi, koja bi trebala biti crkva, dakle posvećena općem dobru, percipira samog sebe i svoju misiju. Naravno da je groteskno i to da neuki provincijski političar, koji teži biti „paradržavnik” dodjeljuje orden nekome tko vlada površinom najvećom državom svijeta, ali to govori više o tome u kakvu je poziciju agresijom Putin doveo samoga sebe.
Očito je da nije Dodik jedini koji pokušava zaoštravati napetosti u BiH i koji bi rado vidio otvorene, pa i oružane sukobe. Način na koji je Vučić formirao delegaciju koja ga „zastupa” na ovom provokativnom skupu, koji se odvija protivno presudi Ustavnog suda BiH, dokazuje da je Beogradu cilj zaoštriti odnose. Manje su važni kojekakvi Selakovići, koji mogu sloviti kao najbliži ljudi beogradskog autoritarnog vladara, ali su tek drugorazredni operativci, bez političkog profila i identiteta.
Međutim, kad je u delegaciji potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova, jasno je da je to poruka o političkom odnosu Beograda prema Sarajevu, da je to vrlo jasna „diplomatska” deklaracija. Kad je taj čovjek ujedno osoba koja je po Putinovoj volji u Vladi, osoba u koju Putin ima više povjerenja nego li u samog Vučića, poruka je samo snažnija i govori o umreženosti ruskog utjecaja u ovu „paradiplomatsku” provokaciju.
Vrhunac je, međutim, imenovanje prvog djeteta Srbije u delegaciju Vučićevih izaslanika kod Dodika. Izgleda kao da sam želi demantirati svoju priču od prije neki dan, o tome kako u cirkusima nema niti vukova niti Vučića, šaljući u Dodikov cirkus „dnevnog Vučića”, da bude uz Putinove „Noćne vukove”.
Dok se klanja Putinu i slavi zbog izraza naklonosti „gospodara Vučića”, Dodik je, čini se, ipak nepravedan. Nisu, naime Putin i Vučić jedini koji ga smatraju saveznikom. O njemu kao najbojem savezniku u BiH zaneseno govori hrvatski predsjednik Milanović, a kao iskenog partnera ga tretira i Dragan Čović. A njih dvojica, eto, ostadoše bez ordena kakav je otišao Putinu i Periću, kazao je Gjenero.
